|
|
Blog k'o blog.
Zapravo,blog FlyingUnderpantsa (that should be me!)
Blog o mojim super hrojskim pothvatima i onom malo manje herojskim.
And I suck at this so i'll stop now...
-Flying Underpants
-roditelji me trpe već dobrih 15 godina
-gimnazijska hooliganka
-slušam dobar stari rock (al' nađe se tu i nešto novijeg)
-sviram gitaru
-tomboy
-spavanje->najdraža aktivnost
-British wanna be
-još jedna od onih prosječnih koji misle da su posebni
-yes,i am a dreamer
i can't tell you the key to success,ut the key of failure is trying to please everyone-ed sheeran
To be loved,what more could I ask for?
Everybody lies.
We are too young to believe it's not going to be okay.
Some people believe in God. I believe in music. Some people pray. I open the radio.
Take me to neverland.
da,i to se događa s vremena na vrijeme...
Sebičan si. Da,jesi. I ja sam. Svi smo. To tako mora biti. Sebičnost je osobina koju ima svaki čovijek.
Zašto radimo dobra dijela?
Da se mi osjećamo bolje i zato što se "dobro dobrim vraća".
Razmišljala sam o tome i pokušala pronaći barem jednu stvar koju sam napravila iz nekih nesebičnih razloga. Nisam ju pronašla. Čak i najmanja sitnica iza sebe skriva neki sebičan razlog. Think about it,please...
Moram reći da mi je danas dan zbilja bio fantastičan. Najbolji u protekla tri mjeseca. Napokon sam se riješila ogavnog i-am-tired.of-everything-leave-me-alone raspoloženja. Sretna sam,barem koliko mogu biti.Bila sam vani s Po i još tri prijateljice iz novog razreda. Sviđaju mi se. Nisu barbikasto plastične,da se s njima zezati i smijati... Žao mi je što sam ih sve na početku godine ispljuvala,zbilja sam mislila da su sve neke ufurane,ali iispostavilo se da je većina njih okej.
Danas dok sam se onako od srca smijala prošla pomisao da će do navečer sve to možda nestati. Zbilja ne znam kako to izraziti riječima,više se volim izražavati u slikama,pa evo,pronađoh jednu prikladnu:
I feel like better days are coming!
Dragi prijatelju,
jesi li se ikada zapitao kamo ide ovaj svijet? Ja jesam,jučer. Posjetila me je "prijateljica" s kojom sam si bila ok u šestom osnovne i meni je doslo da se bacim preko balkončića. Došla je lijepo zažbukana i s onim lancicem oko vrata gdje je napisano tvoje ime.
Znate,nesto tipa ovog:
Ne podsjeća li te to na ogrlicu za psa? Znaš ono,imaš psa,pa u slučaju ako se izgubi staviš mu ogrlicu oko vrata s imenom i brojem telefona?
Nakon što sam vidjela kako se ona lijepo skockala za dolazak u moj skromni dom,prešle smo na komunikaciju and i ws like. WHAT IS WRONG WITH THIS WORLD?
Osjecala sam se kao na policijskom ispitivanju.
Ona: Gdje ides za Novu?
Ja: Negdje s Po ili kod jedne likuse.
Ona. Ja idem s razredom,iznajmit cemo neku kucu. Bla,bla,bla. A zašto se ti ne šminkaš?
Ja: Jer se osječam plastično tad.
Ona: Joj,meni je to tako fora,i bolje izgledam sa šminkom. A jeli ti imaš Ask?
Ja: Ne.
Ona: Zašto? Ja ga imam. To je bs cool.
Ja: Super!
Ona: Jesi li se ikad napila?
Ja: Ne.
Ona: Nisam ni ja,mislim,nisam se bas ono,do kraja. Nego samo malo.
Ja: Super!
I had so much fun!!! -.-" Što je nju briga gdje ja idem za Novu? Što radim? Koje boje su mi gaće? Ili zašto nemam jebeni ask? Nemam ask jer je to za seljake koji ne znaju šta će sa svojim životom i onda oodovaraju na pitanja od drugih budala koje također ne znaju što će sa svojim životom. Još k tome ako je na Asku neka super nova uvreda i osoba koja je "uvrijeđena" na to odgovori s "Lajk :* " i onda druga osoba xy napise "Joj,pa kaj svi serete? Ona je supač cura! Nemoj ih slušati,ljubomorni idioti" A cura je ubiti zbilja kurva na kvadrat (posljedica od učenja matematike za ispravak) i ne mozes reci da je draga i super jer je vec dala cijelom gradu -.-"
Moram spomenuti komentare na sliku gdje je ona u dekolteu do pupka s ogromnim prištem na sisi. Xy dečko: Imaš oromni prišt na sisi.
Ona: To što ne znaš razlikovati prišt od uboda komarca je tvoj problem.
Me: HAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAH
Otkad ubodi komaraca imaju kilu gnoja u sebi i upaljeni su?
Još uvijek sam u Ed Sheeran fazi.
Inace nisam osoba koja maše ljudima okolo sa svojim osječajima i zato tu i tamo imam neku fazu koja mi pomaže da izbacim iz sebe ono što se nakupljlo tijekom vremena. Ovaj blog mi pomze oko toga.
Danas ispravlljam mat! Držite mi fige! ;)
Javljam vam se jako zabrinuta.Zbilja bih voljela da mi malo pomognete oko ove situacije:
Radi se o mojem prijatelju,zapravo,ne može se reći da mi je prijatelj već poznanik,išao je sa mnom samo u osmi razred. Došao je kod nas u osnovnu školu na početku osmog razreda. Profesori ga baš i nisu voljeli,a nisam baš ni ja,ali poslije mi je postao draži. Nismo prijatelji,kao što sam vam već i rekla,znamo se,kada se sretnemo pozdravimo se i malo popričamo. Ništa posebno. Nikad nismo puno saznali o njemu. Komunikativan je i onako zajebant. Hooligan,doslovno. Ja i Po malo smo istraživali prošle godine i saznali da je bio u domu (ne znamo gdje),znamo da živi samo s mamom (mama i tata su mu rastavljeni) i da je promjenio već više od 3 škole. Prešli smo preko toga i svi ga zajedno prihvatili u razredu. Govorili smo da ga znamo,a ubiti ga ne poznajemo. Uopće.
Vidjela sam ga danas u tramvaju. Imao je crnu kapuljaču na glavi.Obrijao je glavu! Nema više gustu smeđu kosu. Pomahnuo mi je,pa sam i ja njemu pomahnula,ali nisam došla do njega jer...pa jer nisam. Kad sam došl doma otišla sam na njegov profil i vidjela da ima kukasti križ kao naslovnu fotografiju. Šok. Još uvijek sam u šoku. Išla sam provjeravati 3-4 puta profil i slika je uvijek bila tamo. Nisam sigurna sad radi li on to iz šale (i ako je šala zbilja mu je bolesna) ili je stvarno nazi skinheads. Zabrinuta sam,zbilja. Ne znam puno o njima,ali čula sam da je bolje ne pačati se s njima. Trebam li ja reći nešto njegovoj mami,bratu? 
Nemam pojma što da napravim. Trebam li se upoće brinuti? Znam da to nije moj posao i inače ne guram nos u tuđe stvari,ali mislim da ovo nije uobičajeno. Please,help!
U mojem životu je većina stvari u redu. Imam dobre ocjene,doduse onaj komad iz matike jos uvijek nisam ispravila. Odlučila sam da neću ići na instrukcije,malo sam listala knjigu (samo 2 i pol sata xD) i vježbala zadatke i shvadila da to nije baš extremno teško.
Znate li tko je Ed Sheeran?
Počela sam ga slušati. Ja,vjerna rockerica sam počela slušati njega. Prije,tko god bi me pitao ili spomenuo ime Ed Sheeran ja sam bila kao "To je onaj 'rđavi s gitaricom i srcedrapajućim." Poslušala sam ga i shvatila da...ima ono nešto šro mi se sviđa u njegovim pjesmama. Lyricsi su mu baš meaningful onako da staneš i počneš razmišljati o pjesmi. To volim. Poslušajte pjesmu Small Bump (govori o djevojci koja je izgubila dijete 4 mj prije poroda) ili The a team (o djevojci koja je drug addict). Ispostavilo se da 'rđavi s gitaricom vrhunski prenosi emocije i...predobro. Poslušajte.
Odjavljujem se,
FlingUnderpants
P.S.
Wake me up,Ed Sheeran,my favourite lines:
See I could do without a tan
On my left hand,
Where my fourth finger meets my knuckle
And I know you love Shrek
‘Cause we've watched it 12 times
But maybe you're hoping for a fairy tale too
And if your DVD breaks today
You shoulda got a VCR
Because I've never owned a Blue ray, true say
Zadnji post sam napisala 15.10. Dugo me već nije bilo ovdje. Toliko o mojem obećanju da ću pisati svaki dan/tjedan. -.-"
Naslov je random.
Moram vas pitati nešto. Odgovorite iskreno,ok? Je li normalno da jedna djevojka u svojih petnaest godina života još nije imala dečka?
Da,to se odnosi na mene.
To me nije smetalo,do pred koji dan. Jedna sedmašica (koja ima poprilično mnogo iskustva u tom području)me je upitala jesam li ikada imala dečka. Odgovorila sam da se moj ljubavni život nje ne tiče. Tada je zašutila.
Znam da to nije uobičajeno. Ponekad zaželim imat nekog samo da se riješim tog pritiska koje vrši društo. Da mogu toj curi reći "Da."
Ali to nisam ja. Ne želim da to bude tako površno kao većine veza osoba moje dobi. Želim da moja prva veza bude posebna. Patetično znam. Želim nekog tko će me voljeti. Iskreno. Možda previše očekujem,ne znam.
Ili se bojim. Imam dojam da ljudi koje ja volim,da se ne osjećaju isto. Da ta ljubav nije jednaka. Da je uvijek osjećam više i dajem više i na kraju ostanem sama ko govno nasrid ceste.
You know,I want something like this:
Or this:
Ok,enough of me being pathetic...
Moram se pohvaliti s komadom iz metematike! Prvi u srednjoj! Što je najgore imala sam veoma dobar osjećaj u vezi ispita i mislila sam da ću dobiti najmanje 3,ali,evo mene,tu,s komadom. Čudno mi je imati komad iz nečega. Inače sam osnovnu prolazila s 4.6-4.8. Uopće ne znam šta da radim. Da učim pa da se javim za ispravak? Da ništa ne radim? Da odem na instrukcije? (Ovo zadnje ne dolazi u obzir. Ne znam jesam li ja to već spomenula,ali ja sam suviše ponosna osoba i držim do toga. Smatram da sve mogu sama i da mi ne treba ničija pomoć. Mama mi je htijela platiti instrukcije iz kemije,jer mi to nije išlo ovih 2 mjeseca koliko škola traje. Ali ja sam joj rekla "Ne!" i sjela i naučila to i iz ispita dobila 3! Falio mi je bod do četiri,ali svejedno sam dokazala da mi nitko ne treba...) Ma,ispravit ću ja to...
Već sam se priviknula na "ženski razred". Dobra sam sa svima,osim s dvije cure. Jedna od njih-zvat će se B.-me otpočetka ne voli,nije imala razlog za to,so I gave the bitch a reason! U školi nastojim biti što pozitivnija. Uspjeva mi. Ponekad imam "ustala sam na ljevu nogu" dan i onda se većinom držim uz Po,ona obavlja sve umjesto mene (znate,pričanje,odgovaranje na dosadna pitanja i sve to..). Uglavnom,skrenula sam s teme! Htijedoh reći sam social butterfly i volim da se ljudi puunooo smiju dok sam u njihovom društvu,pa iz tog razloga radim svakakve gluposti,šalim se i na svoj račun i na tuđi (dok su svi ok s time). So,jednog petka sam B. u šali upitala "Zašto me ne prihvatiš na faceu? Što nismo prijatelji?" i namignem joj. A B. mrtva hladna "Ne. Mi nismo prijatelji." Slatko sam se nasmiješila "Ok,bitch!" i lijepo sam se okrenula i počela pričati s drugom curom. Naravno,ispričala sam Po što se dogodilo i rekla mi je da ni B. ne voli ni nju. A svi vole Po jer je nju teško ne voljeti!!!
Što se tiče druge cure koju ne volim i koja ne voli,hmmm...pa sve nas u razredu. Uvrnuto je čudna. Moram napomenuti da ja volim čudno,ali ne uvrnuto čudno.Uvrnuto čudno me plaši. Cura se ponaša kao Diva i kao da je bolja od svih nas. Bili smo na izletu i cijeli razred je pjevao GANGNAM STYLE. Nismo bili baš usklađeni i nemamo svi super klasove,neki su malo kreštavi. khm.khm.ja.khm. A ona je začepila uši i govorila "Uši mi krvere" i "Užas". And I was like o.O Cijeli dan dok smo bili po muzejima ili dok smo imali slobodno ona je pjevala one neke njene pjesme pokazujući nama kako ima super glas. (lijepo pjeva ne može se reći da ne pjeva lijepo.) Ugl,profa iz latinskoj ju je stavila da sjedi samnom u klupi (samo pod latinskim,hvala Bogu). Malo me živcira jer ima neki tik da kosu svako tolko rukom baci preko ramena,ali ne onako normalno,nogo baš na neki "diva način" You should see that... I ima nekakav duck face i ponaša sekao da je bolja od nas,a ja to ne volim.
Odjavljujem se.
Do slijedećeg posta,
FlyingUnderpants
Sjećanja. To je jedino što mi preostaje. Otišla sam na njegov facebook profil da vidim što ima novog u njegovu životu. U životu koji vodi već godinu i pol bez njegove najbolje prijateljice. Bez mene.
Boli me. Lažem sama sebi kad kažem da mi nije stalo. Pokušavam potisnuti sve osjećaje koje imam za njega,no svejedno me tu i tamo sustignu. Nedostaje mi. Jako. Nedostaje mi njegov osmjeh. Njegova šala koja bi mi unjela žarke boje u dan.
No,kod njega je drugačije. Ima curu,već godinu dana. Ima i najbolju prijateljicu,tako bar drugi govore. A i viđam ga s njom po hodniima,s prijateljicom novom. Zamijenio me. Ljubomorna sam,tako sam prokleto ljubomorna i to mi se ne sviđa. Nisam navikla na taj osjećaj. Ljubomorna sam i na njegovu curu i prijateljicu. Hodaju hodnicima glasno se smijući,pa ona njega u šali udari u rame. Okrenem glavu prisjećajući se onog što smo mi imali. Hodam gradom i uhvatim njega i curu kako se ljube.
Voljela sam ga,možda ga i još uvijek volim,ali ne želim si to priznati. Bili smo prijatelji i to najbolji. To mi je bilo dovoljno,nisam željela,ni ne želim ništa više od prijateljstva. Iskrenog pravog prijateljsktva koje smo imali. Ili se to samo meni činilo. Možda je to bila jednosmjerna ulica gdje samo ja osjećam nešto. Možda njemu to nije ništa značio.
Svaki put kada ga ugledam,ponovim si da sam završila s njime i da više ne osjećam ništa. I baš tada kada povjerujem u to uhvatim ga kako me gleda sekundu,pa skrene pogled k prijateljici ili kao da promrmlja "Bok." dok se mimoilazimo. Pa ponovo počnem shvaćati da nikada neću moći imati prijatelja kakav je on bio.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I am a dreamer and when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bare my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
Mojoj najboljoj prijateljici (nazovimo je Po.) se svidio CD i čestitka! Bile smo na kavici 
S obzirom na današnju facebook mladež (kojoj i ja pripadam) napravila je nešto potpuno začuđavajuće. Sakrila je da joj je bio rođendan,tako da nitko od njezinih prijatelja nije mogao vidjeti da joj je rođendan. Željela je vidjeti tko će joj se sve sjetiti čestitat. Moram napomanut da je to hrabro,ja to ne bih učinila. Strah me je broja osoba koji bi mi čestitali,zasigurno ih ne bi bilo više od 5 (mama,tata,sestra i Po.). Kada sam došla u školu uputila sam joj danasjeposebandan
osmijeh,ali ona je stavila prst na usta upozoravajući me da šutim. Iz razreda smo joj čestitale ja i još jedna cura.Pitala sam je zašto je sakrila obavjest na facebooku. "Zato što ne želim da mi ljudi pišu po zidu SRETAN ROĐENDAN,SVE NAJ <3,a da to ne misle. Da mi to nepišu tek tako jer im je dosadno pa ajmo pisati po zidu od Po."
Sutra idem na izlet s razredom (Još uvijek su razred,a ne "moj razred" kao što je to bilo u osnovnoj). Nadam se da će biti dobro.
Jučer i prekjučer,pa čak i danas ujutro,bila sam potpuno zbedirana. Osjecala sam kao da...Ne znam kako da to opišem. Kao kad me ne bi bilo da nitko ne bi ni primjetio. Osjećala sam 135658746276 osjećaja istovremeno. Učim od ponedjeljka do petka po pet sati ne mrdam iz sobe i učim,pa pišem zadaću,pa opet učim. Umorno. Da,to je ta riječ. Osjećam se umorno. Umorno od života i obaveza. Odi u školu,odi piši zadaću,odi na trening /gdje sam već toliko umorna od učenja i škole tako da ne mogu ni trenirat,pa se trening svodi na to kako se izvući i ne raditi ovu vježbu?) Onda dođem doma i učim biologiju,pa latinski jer su najavile ispitivanje i na kraju ne ispituju. A da nisam sve naštreblala zasigurno me ispitala. Monotono i dosadno. Život mi je monoton i dosadan. Užas. Poludit ću.
P.S.
Promjenila sam duzajn,sličan je kao i onaj prije. Sivi. Osjećam se sivo.
Između učenja i škole i škole i učenja pronađoh vremena i za moj blog!
Najprije ću se pohvaliti sa četvorkom iz latinskog (*zadivljeno uzdišete*) i peticom iz engleskog. Mama je ponosna! xD
Moja najbolja prijateljica slavi sutra rođendan. Strogo mi je zabranila da joj išta kupim (u planu sam imala jednu od onih Gola torbi za kojima slini već godinu dana). No ja sam ipak ja,ne mogu to učiniti i ne poklonit joj ništa za rođendan,pa sam joj spržila CD sa pjesmama Taylor Swift (koju ona obožava.ona,ne ja.) i kupila joj čestitku.
Hmm...Mislim da ću ovaj post posvetiti njoj.
Upoznale smo se u prvom razredu osnovne škole,sjedila sam s njom u klupi i nikako joj nisam mogla zapamtiti ime. Sada idemo zajedno i u srednju školu. Potpuno smo različite. Ona je niska,ja sam visoka. Ona je tamnokosa,ja prirodno plava (-.-"). Ona voli Taylor Swift,ja volim AC/DC,GnR,Ramonse... Ona je magnet za dečke,za raziku od mene. Vjeruj te m,mogu ovako nabrajati do sutra. No,usprkos svim tim razlikama nas dvije se slažemo odlično. Ponekad se zapitm zašto se netko ko ona druži s nekim kao ja? Ona može biti popularna i biti na vrhu društvene piramide (znate na što mislim,ne?) Ali ona je još uvijek tu,truli zajedno na sa mnom svaki dan na stanici poslije škole,smije se mojim glupim i patetičnim šalama,pomaže mi da shvatim matematiku,pokušava me glazzbeno osvjestiti tako da mi pjeva Taylor Swift... Zašto? Zašto? Zašto?
Ponekad se jednostavno osjećam ne dovoljno dobra da budem njezina prijateljica.
P.S.
Stanje u divnoj ustanovi zvanoj "škola" se popravilo. Upoznala sam nekoliko fora ljudica :D
Sudbina me je opet dovela ovdje na blog.hr i rekla "Ne možeš ti bez bloga."
Moj novi blog (prije ovog bilo ij je podosta). Zašto sam opet,nakon gotovo godinu dana ne pisanja,ponovo napravila blog? Ne znam.
Danas je petak! Prošao je i četvrti tjedan prvoga razreda. U osnovnoj školi,kada mi je neko oduševljeno rekao "Danas je petak!" ja bih ga ravnodušno pogledala "Da,pa?"
No,danas je petak! Tek sam kroz zadnja dva tjedna shvatila što znači petak. Zašto je ponedjeljak toliko udaljen od petka,a petak je tako blizu ponedjeljku? Ovaj tjedan se vukao i vukao i nikako da dočekam taj petak kada mogu lijepo zatvorit sve knjige i otić negdje van,a ne u školu.
Dođem iz škole,učim,učim,učim,pa odem na trening,dođem doma oko devet,mami kažem "Idem učit!",a ona počne klepetati o tome kako premalo učim i kako se uopće ne trudim. Naravno,to nije sve,dodala je još nekolicinu poprilično napuhanih detalja iz svoje maladosti,kada je ona bila mala,došla bi iz škole,napisala zadaću i sve naučila,potom bi počistila stan,skuhala ručak,pa se nadovezala na moju ljenost i neodgovornost govoreći mi da je ona bila potpuna suprotnost meni. Ja samo šutim i gledam. Moraju li svi biti kao ona? Zašto? Mislim,zapravo sam sigurna da bi svijet bio dosadno i monotono mjesto za život da smo svi isti. Zašto me jednostavno,draga majka,koja mi,kako tvrdi,želi sve najbolje u životu,jednostavno ne ostavi na miru i ne dopusti mi da budem ono što jesam?
Skrenuh s teme. Petak. Nisam imala pojama da će srednja škola biti ovakva. U osnovnoj mi je bilo savršeno,svi smo složni,možeš doći u školu u trenirci nitko te neće gledati izkojegsitifilmaispao pogledom,trebao si samo slušati na satu i četvorka ti je zagarantirana. Tu,nije tako,hrpetina djevojka koje misle da su,tobože odrasle s tonom pudera na faci i dekolteima do poda prepotentno se šetaju hodnicima u potrazi za slijedećom žrtvom,profesori manijaci,krivo ih pogledaš i odmah si na ploči,odgovaraš gradivo koje ste učili prošli sat,ako znaš,pita te pitanja koja ne znaš,ako ne znaš,dobiješ komad + komad gratis.
Možda to i nije tako strašno,možda dok se ne priviknem...
